Kelreuterije je listopadno drvo koje u svom prirodnom staništu naraste od 10-20 metara visine, u našim uvjetima najviše do 10 metara. Ima debele grane i lijepu, široku, zaobljenu krošnju. Listovi su spiralno raspoređeni i naspram perasti po rubovima urezani, dužine oko 35 cm. Tokom vegetacije lišće mijenja boju, od zeleno ružičaste kod listanja, ljeti zelene pa sve do narančasto ili bakarno crvene u jesen.
Cvjetovi su nepravilni, oko 1 cm veliki, javljaju se u uspravnim metlicama na vrhu jednogodišnjih izboja. Čaška je sastavljena od četiri lapa a vjenčić sačinjavaju četiri žute latice. Cvjetaju od lipnja do kolovoza. Pčele rado posjećuju cvjetove sakupljajući mnogo nektara i peluda. Na površini od 1 ha mogu sakupiti oko 300 kg meda.
Plodovi se u obliku velikih, smeđih mjehura koji podsjećaju na lampione, zadržavaju na stablu i kroz zimu. Svaki plod sadrži tri okrugle, crne i sjajne sjemenke veličine graška. Kelreuterije se jako dobro pokazala kao ukrasna vrsta, dobro podnosi gradske uvjete, nema dubok korijen, veoma je otporna na štetočine i bolesti.
Voli sunčani položaj ali nije izbirljiva po pitanju zemljišta. Mlado drvo treba orezati u rano proljeće (dok miruje), da ojača i formira krošnju. Kasnije je jednostavna za održavanje, samo se uklanjaju grane koje se križaju ili su oštećene.
Pčele u prvom redu sakupljaju pelud sa cvjetova biljaka koje daju nektar, a ako ih nema dovoljno, tada sakupljaju s biljaka koje oprašuje vjetar. Pelud pojedinih biljaka razlikuje se prema obliku, veličini i boji. Veličina peludnih zrnaca kreće se od 0,012 do 0,050 mm u promjeru. Kod malog broja biljaka (npr. tikve, bundeve) promjer je veći i iznosi od 0,15 do 0,20 mm. Po boji i vremenu cvatnje biljaka pčelari najčešće određuju porijeklo peluda. Tako je bijeli pelud s maline, s maslačka žuti, zlatnožuti sa suncokreta, tamnocrveni s kestena, ljubičasti s facelije.