Pčele stvaraju med iz slatkih cvjetnih sokova (nektara) i medne rose, koja je izlučevina lisnih uši i drugih insekata. Proces proizvodnje meda započinje kada pčele sakupljačice, leteći s cvijeta na cvijet, skupljaju nektar ili mednu rosu, koja im služi kao primarna sirovina za proizvodnju meda. Pčele isisavaju nektar iz cvjetova pomoću svog rilca, a mednu rosu s listova biljaka.
Nektar koji pčela prikupi sadrži između 3 i 72% šećera, dok medna rosa, koja je sekundarna sirovina za proizvodnju meda, sadrži veći postotak šećera, između 90 i 95%. Uz šećere, nektar i medna rosa sadrže i vodu (28 – 97 %), eterična ulja, organske kiseline, dušične spojeve, vitamine, pigmente, te peludna zrnca. Nakon što pčela prikupi nektar ili mednu rosu, pohranjuje ih u svoj medni želudac – poseban organ smješten u prednjem dijelu trbuha, odvojen od probavnog sustava. Već tada započinje početna faza pretvaranja nektara u med, gdje se zahvaljujući enzimima koje pčela izlučuje, kao što je invertaza, složeni šećeri (disaharidi) razgrađuju u jednostavnije šećere (glukozu i fruktozu).
Kada se pčela vrati u košnicu, predaje prikupljeni nektar ili mednu rosu kućnim pčelama. Ove pčele preuzimaju nektar i nastavljaju proces obrade u košnici. Kućne pčele višestruko gutaju i izbacuju nektar, pri čemu ga suše i obogaćuju dodatnim enzimima iz svojih žlijezda. Taj proces ponavljaju dok nektar ne dosegne odgovarajuću gustoću. U ovoj fazi dolazi do intenzivnog isparavanja vode, što je presudno za pretvaranje tekućeg nektara u gusti med. Pčele isparavaju višak vode lepršanjem svojih krila, stvarajući strujanje zraka unutar košnice. Ovisno o izvoru, prikupljeni nektar sadrži između 30% i 80% vode, a kako bi nastao med, ta se količina mora smanjiti na manje od 20%.
Proces pretvaranja nektara u med nije potpuno razjašnjen, ali poznato je da ključnu ulogu igra fermentacija šećera, koja započinje u mednom želudcu i nastavlja se u košnici. Pčele zreli nektar pohranjuju u stanice saća, gdje nastavlja proces zrenja. U početku, pčele ne ispunjavaju cijele stanice saća nektarom, već ih djelomično pune kako bi omogućile brže isparavanje vode. Kada se nektar dovoljno zgusne, stanice se nadopunjuju i med sazrijeva do konačne koncentracije šećera od 80 – 82%.
Nakon što je med potpuno zreo, pčele ga prekrivaju tankim slojem voska, zatvarajući stanice saća kako bi spriječile ulazak vlage i mikroorganizama. Ovaj voštani pokrov također osigurava da med ostane stabilan i sačuva svoj sastav kroz duži vremenski period. Med, koji pčele proizvode iz nektara cvjetova, naziva se cvjetni med, dok se med proizveden od medne rose naziva medljikovac.
Medljikovac je posebno cijenjen zbog svoje tamnije boje i bogatstva mineralima, antioksidansima i složenijim šećerima.
Tako prikupljeni i pohranjen med koristi se za prehranu pčelinje zajednice, osobito tijekom zime kada nema izvora nektara u prirodi, a pčelari ga sakupljaju vrcanjem saća nakon što je proces sazrijevanja meda završen.
