Jaglac, obični jaglac (Primula vulgaris, eng. primrose) svoj je latinski naziv dobio od riječi primus što znači prvi, jer cvate rano u proljeće. Ove zime u našem vrtu već početkom veljače, zajedno s visibabama i šafranima. Cvate od veljače do travnja, a raste kao mali bujni grm zelenih listova i žutih cvjetova, do desetak centimetara visine.
Jaglac je u srednjem vijeku bio upotrebljavan kao ljekovita trava, a i danas se koristi kao sredstvo za iskašljavanje (sirupi od jaglaca). U Hrvatskoj je, zajedno s drugim proljetnicama, zakonom zaštićen. Dozvoljeno je ograničeno branje za osobnu uporabu, ali je, zapravo, poželjno da se jaglac uopće ne bere i ne iskopava u prirodnom staništu.
Pčelinji otrov zagrijan na 100 stupnjeva ili, pak, zamrznut ne mijenja svoja svojstva. U odgovarajućim uvjetima, bez vlage i na sobnoj temepraturi, godinama ne mijenja svoja svojstva, ali je vrlo osjetljiv na određene enzime i jaka oksidacijska sredstva (kalijev hipermangan, vodikov peroksid). Pčelinji otrov je mješavina mnogo tvari, uglavnom vode i proteina (apitoksini), histamina, nekoliko organskih otrova, kiselina (kloridna, fosforna i mravlja), eteričnih ulja (koja prouzročuju bol i pečenje), sadržava magnezij, bakar, sumpor i druge tvari, od kojih neke mogu prouzročiti upalne procese, a druge grčeve, otežano disanje i posebno opasan za neke ljude u kojih izaziva anafilaktički šok, a ako se pravovremeno ne intervenira, može doći i do smrti.