• +385 91 9482 866
  • Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Uljana repica

uljana repica          Uljana repica (Brassica napus L.) je jednogodišnja zeljasta biljka. Stabljika je razgranata, a naraste u visinu od 1,2 do 1,8 m, a nerijetko i više. Listovi uljane repice su plavkastozelene boje, glatki ili s rijetkim uspravnim dlačicama na naličju. Cvjetovi uljane repice su dvospolni, skupljeni u grozdaste cvati na glavnoj osi stabljike i postranim granama. Sastoje se od 4 lapa, 4 latice, 6 prašnika i tučka. Latice su intenzivno žute boje. Na dnu cvijeta nalaze se četiri žlijezde nektarija čiji nektar privlači insekte, osobito pčele.

        Kod nas se uzgaja kao ozima kultura uglavnom za proizvodnju ulja iz sjemena. Radi svoje velike nadzemne mase uljana repica može se koristiti za stočnu hranu i zelenu gnojidbu, ali je tada beskorisna za pčele, jer se kosi na početku cvatnje. Vrlo je značajna medonosna biljka jer bogata je nektarom, cvatnja traje oko dvadesetak dana, a cvate u travnju kada drugih pčelinjih paša gotovo da i nema. Zbog navedenog ima značajnu ulogu u proljetnom razvoju pčelinjih zajednica i izgradnji saća. Vrlo dobro stimulira rojidbeni nagon pčela. U optimalnim uvjetima na uljanoj repici može se proizvesti 10-20 kg meda po košnici.


Izvor: Gospodarski list


       U želji da proširi bavljenje pčelarstvom u  Monarhiji, carica Marija Terezija 1775. godine donijela je patent o pčelarstvu. Tim je zakonskim propisom u cijeloj Habsburškoj monarhiji dozvoljeno držanje neograničenog broja košnica, a pčelari su patentom bili oslobođeni svih nameta i poreza, pa čak i vojne obveze. Pčelari su smjeli postaviti pčele na ispašu gdje god su htjeli, jedino su vlasniku zemljišta morali nadoknaditi eventualno učinjenu štetu. Kraljica je između ostalog naredila i sadnju medonosnog bilja, posebice bagrema.

     Diljem Monarhije počinju se osnivati pčelarske škole. Prvi učitelj pčelarstva u Habsburškoj monarhiji bio je Anton Janša, kraljičin miljenik, a već 1770. godine, prema Caričinom naputku, Kraljevsko vijeće za Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju na dužnost učitelja pčelarstva imenovalo je Varaždinca – Antuna Grubera, koji je dužnost obnašao u Varaždinskoj, Zagrebačkoj i Križevačkoj županiji.